Jadran je najstariji splitski vaterpolo klub, osnovan u uvali Baluni na zapadnoj strani splitske luke 23. Rujna 1920. godine. Inicijativa je pokrenuta na konstituirajućoj sjednici Pomorskog športskog društva Baluni. Prvi predsjednik bio je Frane Aljinović, a 24. srpnja 1921. klub službeno otvara vrata svog „doma“, sagrađenog dobrovoljnim prilozima članova. Plivalište je bilo dugo 100 metara, sa startnim zidom i okretištem.

Prva javna utakmica poslije Prvog svjetskog rata odigrana je 30. srpnja 1922.na prvom Podsaveznom prvenstvu u vaterpolu i plivanju u kojoj je ekipa Baluni pobijedila Firule rezultatom 5:1.

6. kolovoza 1922. U Beogradu je održano državno prvenstvo na kojem su Baluni zauzeli odlično drugo mjesto. U sastavu su tada bili Ante Pilić, Oskar Bettini, Hrvoje Macanović, Duško Žeželj, Milan Bettini, Nenad Ožanić i Danilo Majić, a njihov trener Hrvoje Macanović naučio je igrače plivati slobodnim stilom.

Na međunarodnoj razini, Baluni su prvu utakmicu odigrali 1923. godine na turniru u Zagrebu kojemu je domaćin bio HAŠK. S bečkim Hakoahom ostali su 3:3, dok su u produžetku Mađari slavili s 5:3.

Nakon toga Balunima moral podiže osvojeno državno prvenstvo te iste 1923. godine, 2. i 3. rujna u Sušaku.

Sredinom lipnja 1924. dolazi do promjene imena u Jugoslavenski sportski kub Jadran čiji je predsjednik bio Pavao Britvić. Na državnom prvenstvu te godine Jadran je osvojio drugo mjesto.

U noći 18. travnja 1925. odvila se velika drama u prostorijama Baluna. Izgorio je Jadranov dom, a kako je baraka bila osigurana na 200.000 dinara, odmah je i počela izgradnja novog doma u uvali u kojoj danas djeluje Jedriličarski klub Labud. Početkom 1925. na tom je plivalištu održano državno prvenstvo u plivanju i vaterpolu, a tijekom susreta Juga i Jadrana sudac Malešević je pri rezultatu 2:0 u korist gostiju bačen u more. Utakmica je prekinuta i nova zakazana u Dubrovniku. Jadanaši nisu otputovali na tu utakmicu stoga je titula pripala Jugu.

Na državnom prvenstvu 1929. u Ljubljani Jadran je bio drugi.

Sportski događaj iz 1931. godine dugo je ostao u sjećanju Splićana. Na inicijativu bivšeg plivačkog trenera Jadrana, Mađara Nandosa Nandora, u kolovozu te godine odigrana je utakmica između Jadrana i mađarske B reprezentacije. Bio je to prvi vaterpolski susret u Splitu odigran noću, pod svjetlima reflektora, a gosti su pobijedili 4:2.

U noći između 20. i 21. travnja 1935. opet je izgorio klupski dom te je odlučeno da se novi izgradi u susjednoj uvali Zvončac. Tijekom 1936. godine izgrađeno je osam kabina, iskopan je bazen, podignut zid prema groblju, postavljeni su tuševi, uređena je instalacija za vodu, izgrađene privremene tribine…

Dominaciju dubrovačkog Juga Jadran je uspio prekinuti 1939. osvojivši novu titulu državnog prvaka.

Uslijedio je Drugi svjetski rat, a nakon ratnog vihora Jadran je obnovljen već 1945. godine da bi tri iduće sezone, od 1946. do 1948. Jadranaši bili prvaci države. Prvi prvaci Jugoslavije bili su: Mihovilović, Bakašun, Giovanelli, Katunarić, Majić, Brajnović, Bonačić, Radić, Štakula. Četvrti naslov prvaka Jugoslavije Jadran je osvojio 1954. godine kada su bili najbolji u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji.

Šesti Jadranov naslov stigao je 1960. kada su za Jadran igrali V. Duhović, Cipci, Trumbić, Nardelli, Šestanović, Ježina, Kaliterna, S. Duhović, Roje, Franceski, Rossi.

Bile su to godine kada je malo tko mogao vjerovati da Jadran iduću 31 godinu neće osvojiti naslov državnog prvaka. U tom sušnom periodu nije bilo novca za velike stvari, a to se promijenilo tek početkom devedesetih godina 20. stoljeća kada su se Cipciju u klupskom vodstvu prikjlučili Mitrović, Bezmalinović, Šestanović… Igračima koji su bili u Jadranu Posinkoviću, Bratiću i Krekoviću pridružili su se Bezmalinović, Duhović, Savičević, Močan, Budimir, Nardelli, a sa strane su dovedeni Kržić, A. Vasović, Vrbičić, Vičević. S trenerom Nevenom Kovačevićem ova je momčad postala prvak Jugoslavije 1991., na zadnjem prvenstvu u kojemu su sudjelovali hrvatski klubovi.

Jadran je osvojio dvije titule prvaka Europe, a ona iz 1992. godine zlatnim će slovima ostati upisana u hrvatski sport. Tog prijestupnog 29. veljače 1992. godine. u Trstu je pobijeđena Savona, Mislav Bezmalinović dao je pobjednički gol za momčad koju je s klupe vodio Neven Kovačević. Jadranova titula prvaka Europe bila je prvi međunarodni trofej hrvatskog sporta.

Tog 29. veljače 1992. godine na prepunom bazenu Bruno Bianchi u Trstu splitski Jadran Koteks slavio je protiv jake Savone sa 11:8.

Prvi dvoboj Savona je u Genovi dobila 12:10, a prije samog dvoboja uslijedile su “velike kuhinje” Talijana koji su se svim silama borili ne doći te 1992. godine u Hrvatsku. Predlagano je da se dvoboj odigra u Zagrebu, no Talijani su odbili.

Savona je u Trst donijela dva razlike, imali su u završnici 9:8, no onda je prvo projektil Ognjena Kržića poravnao ukupni rezultat, a 37 sekundi prije kraja je kapetan “lavljeg srca” Mislav Bezmalinović zakucao loptu u mrežu.

Dani su to bili ponosa i slave, dani koje će i danas igrači i Uprava Jadrana (ne samo ona “ratna”, već i današnja) s ponosom isticati i zlatnim slovima pisati u povijest hrvatskog sporta. Bilo je to prva titula europskih prvaka koja je stigla u Hrvatsku, nakon nešto više od pola godine otkad je Hrvatski vaterpolski savez (5. kolovoza 1991. godine) raskinuo sve odnose s tadašnjim Vaterpolskim savezom Jugoslavije.

Izborena na silom prilika, “domaćem terenu” u Trstu. Jadran su 1992. vodili Neven Kovačević kao glavni trener i Željko Beba Jozipović kao pomoćnik. predsjednik Jadrana bio je Darko Šestanović, tajnica Ana Dvornik, tehniko Frane Mitrović, te članovi Uprave Ivica Cipci, Niko Bezmalinović, Dabiša Ježina, Siniša Vukičević, dr. Pjero Rossi, Toni Pavlović. Uz momčad su stalno bili “sveto trojstvo” Mitrović, Bezmalinić i Šestanović. Jadranaši su potom ponovili priču, postali su prvaci Europe i 1993. godine u velikom finalu pobijedivši zagrebačku Mladost. Jadran je branio naslov, a Mladost je išla po sedmu titulu. U prvoj utakmici u Zagrebu Mladost je pobijedila 8:7, a 21. veljače odigran je uzvrat u Splitu. Nakon četvrte četvrtine Jadran je vodio 5:4, igrali su se produžeci i momčad sa Zvončaca pobijedila je 6:4. U Prvenstvu Hrvatske Jadran je bio doprvak 1992., 1993., 1994. i 1997. godine te finalist Kupa Hrvatske 2003. i 2017. godine. Jadran je igrao i finale Len Kupa 1998., no bolji je bio beogradski Partizan. Jadran je i osvojio Comen Cup 1991. i 1995. godine.